A tad je on zveknuo iz okreta

Službeni Punto opet dobio među rogove, a ovaj put i ja jer nisam bio vezan pa sam lusterom zveknuo šofer šajbu.

Kazao je da je Luković rekao kako je Zvezdan Jovanović ' ' zveknuo premijera ", a da je Jovanović potvrdio da je ubio Đinđića.

ovo je prestrašno: D: D ali, dobro, spasio te ovaj smajlić na kraju, pa se može protumačiti i da si mislio da me netko zveknuo po zubima: D

Da je zveknuo nekoga šakom, onda mu to više nebi radili. švajneraj

" Mr. Krawinkel said he expects that offshore wind farms will further increase the power bill of consumers by 2 euro cents per kilowatt-hour over the next eight years, adding that a liability apportionment as proposed by the government would further raise these costs " znači ugrubo 10 % povećanja, reći ćete pa to je ništa (kao što su naše rate struje skočile po stotinjak kuna od zadnjeg poskuljenja), i što je poteglo val sitnih poskupljenja, jer nećete vjerovati struja je trošak. zato je bilo i malo inflacije, samo 5 %. ništa zabrinjavajuće. to je mislio i kapetan titanica kad je zveknuo u santu. u laboratorijskom svijetu z. oštrića ionako nema ljudi, plaća, računa. samo hvalospjevi bogu tehnologije. zaista ti treba superračunalo da bi prosječnom hrvatskom plaćom nahranio prosječnu hrvatsku obitelj. i toj obitelji sad dolaziš prodavati vatrenu vodu i ogledalca (vjetroelektrane i solarne). subvencionirat ćeš budućnost, skupu tehnologiju koja se nasilno i političkom indoktrinacijom nameće masama. kao što su dobru staru žarulju 1.9.2012. prognali iz europske unije, i uvalili ona fluorescentna g. punjene živom i tko zna kojim sve otrovima, tako ti sada mogu nabiti cijenu energije. ima li bolje metode za pacifiziranje stada? malo ga plašiš hranom, malo energijom, pa malo globalnim zatopljenjem.

5. al se zato visine definitivno NE boji moj mobitel, koji je zveknuo s drugog kata naše škole, pa sve do prizemlja i tamo skoro pogodio nesretnu prolaznicu koja će ostati neimenovana, bolje je tako dakle mobitel zveknuo ali ostao neokrznut, kao da mu se jadniku ništa ni nije dogodilo, i radio on normalno sve dok nije umro prirodnom smrću zbog svojih poodmaklih godina

Zveknuo sam odmah potom i ja.

Onda je frend zveknuo 912. Ja sam napravio 760. Krv mi je navrla u glavu, bio sam siguran da bih tim udarcem nekom otfikario glavu ali aparat je pokazao zbilja malo...

Pa odi onda jebaču od žene nek ga i tebi zvekne u dupe da dođeš malo k sebi: cerek: Poslje zajedno razmjenjujte iskustva kome ga je njezin jebač bolje zveknuo.

i boli me lakat. zveknuo me prozor pri padu dok je padao.

Šit, šit i opet šit Zveknuo je kriglom piva o šank.

On je iz zaleta zveknuo vreću, ova je ko munja suknula u aparat i brojčanik se zaustavio na preko 950 i svi su bili oduševljeni - iz skupine koja je gledala začuli su se uzdasi

Na sreću zveknuo sam samo s metra visine i nisam slomio ni jednu od četiri noge.

Vedran, divan čovjek, zubar koji mi je učinio ljeto prije dvije godine ČUDO, tj. osmijeh koji izgleda normalno.... ma to nije bitno.. on je prijatelj, on je divni mladi čovjek.... zveknuo ga neki auto, njega na motoru... u komi je.... bori se za život... čovjek sa smiješnim osmjehom, čovjek koji se smije dodirom... on je dijete koje ja poznajem kao prijatelja Dambinog brata, on je bio u našem stanu, on se igrao sa malim Tonijem jer je i sam bio mali (igrali su Sraz), on je otišao u Svijet, pa u Rijeku, pa u Osijek... Znamo i sve njegove ljubavi prema lijepom autu, njegovom divnom odnosu prema majci i onom stolnotetinsaču, liječniku kojeg je također cijeli grad volio, a bio je njegov očuh...... i otvorio je ordinaciju u centru zbivanja, na NOBLES mjestu... i čudili su se ljudi... kratko vrijeme.... i onda shvatili da vrijedi

Nemojmo zaboraviti da je policajac prethodno zveknuo Bobana pendrekom.

... nikad nisam baš bio od ovih playstation igrica... iako bi me se moglo svrstati u kompjuteraše zbog struke (doduše, ne nosim naočale i nisam ćelav... još: -))).... izišao je kao neki playstation 3 i sad su svi, s oproštenjem, popizdili za tim... rasprodalo se sve dok si rek ' o keks... ono, mogu si to priuštiti, srećom, nije mi to neka lova da bi propao da ga kupim, ali mislim si, daaaj, pa čemu?... ionako sam 8 h pa i više, dnevno, pred monitorom... pa onda još i doma ovako malo... pa još malo i pred tv-om... još mi samo fali da do 5 h ujutro igram neku koljažu sa čudovištima koja skakuću sa svih strana (mislim, nije da uvijek spavam u to doba, ali...)... nedavno mi je, jedan kolega, objašnjavao kako je imao super izlazak preko vikenda, naime, igrao je neku multiplayer igricu preko LAN-a cijelu noć (Local Area Network za neznalice: -))... ne znam otkad se to počelo ubrajati u izlaske?: -)).... daaaj, ma taman posla, pa moj izbor izlaska je uvijek u nekom klubu sa odličnom mjuzom i brdom zgodnih cura, pa o čemu pričamo???... inače, probao sam igrati malo te igrice i nisam imao baš previše smisla, ili strpljenja za to... jebiga, uvijek me ubiju odmah na početku... jedino kaj me zainteresiralo su bile one vožnje nekakvih rally-ja... izabereš si autić i razbijaš ga po drveću oko ceste, kad već ne smiješ pravi: -)))... ali poanta priče je, pa kaj nije bolje otići na nogomet nego ga igrat preko joysticka?: -))... ne kužim, mislim, moje igre su bile cjelodnevno navisavanje vani po kvartu, svaki dan nogomet u predvečerje kad padne sunce, pa makar te stariji dečki stavili na gol... jel itko igrao " ćiri guze "???: -)))... to ako ne probaš kao da nisi ni živio: -)))... igra se na prvu, znači jedan dodir lopte je dozvoljen, nema štopanja, s tim da je jedan na golu i mora oduzet loptu ostalima, a ako ju oduzme, onaj koji je izgubio loptu ide na gol... tko prvi primi određeni broj golova, mora se naguzit dok ga ostali gađaju loptom... naravno, puca se nogom i to svom snagom: -)))... ono, drhtiš u nadi da će te promašit: -))... a tek vožnja na biciklima... s njih sam padao toliko puta da je to neizbrojivo... izgulio sam koljena, laktove, natukao guzicu stoput, koji put zveknuo čak i na glavu (ok, svi primjećujete posljedice: -))... tko se još sjeća " skejta "?: -))... eeej, pa ja sam radio skokove sa rizola, na rizol, preskakao rupe, spuštao se niz brda s njim, da napomenem, isto se poprilično narazbijao... pilio sam dasku da izgleda jebenije, nabavljao profi korače, crtao motive po njemu, čak sam imao ideju i da ga idem kuhati kako bi mogao dasku savinuti da izgleda kao ona profićka sa američkih filmova, ali srećom mama i tata su objasnili sinu neke stvari: -)))... da mi je samo znati tko je tu pizdariju smislio, da drvo kuhaš pa ga možeš savinuti: -)))... a onda, odeš u šumu, ubereš si fini štap, napraviš luk i strijele i rat može početi: -))... najbolji lukovi su prebacivali zgrade... a jednom su prilikom strijele čak imale i čavao na vrhu, tako da ima težište prema naprijed, naravno (kak smo bili bistri, ha?: -))... ok, možda smo bili malo agresivni ponekad, ali najzanimljivije je da nitko nikad nije nastradao: -))... napravili smo jedno 10 koševa... recept je bio, odeš sa društvom na najbliže gradilište, ukradeš gredu, izgubiš tenisicu u blatu, pa se bos vraćaš po nju, i onda 5 budala nosi 4 metra dugu gredu po najprometnijoj ulici, dok nas ljudi koji upravo stižu s posla, gledaju u čudu... ono, idu ljudi, idu djeca s ogromnom gredom među njima, ko skrivena kamera: -))... jednom smo nekog bedaka poslali da pita tipa na gradilištu da li mu treba ta greda... ovaj ga je skoro zafitiljio nogom u guzicu: -))))... nažalost, taj koš bi vrlo često bio ubrzo srušen od strane nadrkanih starijih ljudi, ili zbog neke babe kojoj bi redovito smetalo što djeca kao takva postoje, a ponekad i čisto iz razoga što smo razbili nečiji prozor i pobjegli... a zimi sanjkanje... auuu, kad pogledam brda sa kojih sam se spuštao, uvijek zaključim da očito nisam bio osobito bistro dijete... mislim ne kužim, gdje sam ja zamišljao da ću se zaustaviti?... i gdje sam se uopće zaustavljao?... sjećam se jednom prilikom u grmlju, iz kojeg mi je trebalo pol sata da se ispetljam... ma to je život, jebeš čudovišta iz igrice: -)))... proljeće je ljuuuudi... ma kakav plejstejšn, ajmo van: -)

Mislim da je svaki bar jednom okrenuo, dotaknuo ili zveknuo:).

A redak prije toga reče: Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti Priznajem, i meni je to jako teško, i često bi nekoga tako rado zveknuo po glavurdi, ali ne smijem

Drugi dan... joj, kako sam danas umoran, ne da mi se ništa, izležavat ću se cijeli dan, sutra ću preć 20 stranica i sve ok.... (prošlo je već 4 dana, naravno nisam otvorio knjig, a stigao je četvrtak..) aj kad nisam do sad, neću ni danas, idem većeras malo vani, pa sutra zadnji dan odmora i to je to, nema više zajebancije.. (normalno izašao sam, napio se, drugi dan nisam bio za ništa i eto ti subote...) ajebemu mater, zove me prijatelj već 10 puta da izađemo van, nikako da odem, idem većeras i od ponedjeljka, novi tjedan, taman za učenje... ostalo je još 23 dana, knjiga 300 stranica još nije ' načeta '.. evo ga, danas počinjem, malo više stranica dnevno i an konju sam, stvarno to moram rješiti.. u idućih 5 dana prošao sam ukupno 30 stranica... uh još 18 dana, a ja nisam nigdje još, idem sad popit kavu i cijeli dan ću učit.. (popio sam kavu, krenuo učit, učio pola sata, stigla poruka, poziv na kavu u grad, jbg ne smijem bit nekulturan, izašao sam, bio je petak, kava se pretvorila u pivu, piva u više pivi, više pivi u žestice i sve to završilo je oko 7 ujutro.. naravno idući dan ništa od mene.. 16 dana do ispita, još 260 stranica, ajde nije još tako loše, 16 str dnevno...) moram zapeti sada, već mi svi dižu živac, jebemti mobitel i poruke i sve u tri pičke mile materine (punih 6 dana pošteno sam učio, ostalo mi je još 100 stranica za deset dana, bio sam ponosan na samog sebe, konačno sam odgovorio na jednu poruku i prihvatio poziv vani, drugi dan sam odmarao i rekao da osam dana nema izlaska iz kuće ni opd razno, jedino na što ću trošiti vrijeme je jelo) uh jesam se danas naučio, super, još samo 80 stranica imam, a još je 5 dana ostalo.. (kako se bližio ispit nervoza je rasla, a samim time koncentracija padala, provodio sam čitave dane nad knjigom bez pravog rezultata, došao sam do potpune ludosti kada sam shvatio da mi je dan prije ispita ostalo još 50 stranica, učio sam čitavi dan i noć, uopće nisam spavao i ujutro krenuo na ispit... stigao sam na fax i saznao da nema pismenog nego samo usmeni i to odmah, ušao sam u profesorov kabinet i on mi postavi prvo pitanje, nisam znao, zablokirao sam, drugo, treće, četvrto-ništa nisam znao..) profesor: kolega žao mi je, ali morati ćete doći drugi put, iskreno ne primjećujem da ste se potrudili dovoljno za ovaj ispit, a ne mogu vas propustiti na lijepe oči, slijedeći rok imate za manje od mjesec dana, pripremite se i biti će bolje.. (kada je on to meni rekao, meni je kroz glavu prošao čitavi mjesec unazad, a pogotovo zadnjih par besanih dana, skočio sam sa stolice, uhvatio profesora, zveknuo ga par puta u pod, nabio mu index u dupe i rekao da pokuša idući put malo bolje spremiti dupe da mu cijeli index uđe unutra.. naravno, izbačen sam sa faxa, nisam upisao niti jedan drugi, prešao u građevinu.. nakon par godina dobio sam jedan zanimljiv poslić, sagraditi cijelu kuću nekom bogatom profesoru, jako dobraq prilika... otišao sam upoznati gospodina kad sam ostao užasno zaprepašten, bio je to isti profesor koji me rušio... Razgovor smo obavili krajnje profesionalno i radovi su počeli, moja jedina greška je bila što sam namjerno njegovu sobu napravio tako da se uruši, ona se urušila, profesor poginuo, a ja na završio na robiju... sve ovo pišem vam iz zatvora i ne znam kada ću izaći, eto što je meni fakultet učinio u životu..) Poanta priče: učite na vrijeme;))

Prije nego što kažete da sam skroz na skroz poludio, skrenuo, eventualno zveknuo sa sjedalice i udario potiljkom o pod, molim vas pročitajte pa prosudite.

Ne ja ne jedem kruha kad ima pire krompir tako sam se naučio doma. jetio se susjeda Ante koji je dolazio kod njih orati sa onim istim konjem koji ga je zveknuo po glavi, Za svaki objed je kruh bio na stolu u košari jednostavno krstilo se nije dok kruh nije bio na stolu.

Nekad znam biti uplašena jer vidim da je zveknuo dobrano, al uvijek probam na neki pozitivan način doći do njega pa i u šali i uz smijeh reči: " Pa ti si poletio ko avion "; -) ili tak nešto, i vidim mu suzicu u čošku oka, ali kad vidi da se ja smijem i on se nasmije, dam pusu gdje buba i se ok

U strahu sam dočekao taj treći dan da me ne bi kojim slučajem zveknuo umor, ali očito nisam toliko slaba greda za kritičan progib.

Simo za početak tebi standardna virtualna cmokača.. svidja mi se savjet, vrlo romantično ali Partijaneru sumnjam da će tvoja draga lako preći preko toga.. šamar od djevojke za pravog muškarca bi trebao upravao da izgleda da okreneš i drugi obraz, a ti se nisi savladao i to se neoprašta... predpostavljam da si je jako povrijedio riječima i da si izlanuo neku žestoku uvredu prije nego li si zaradio šamar, a onda si je još i zveknuo zauzvrat.. ipak, u toj situaciji si trebao ispasti muškarčina u njenim očima a poslije šamara bi uslijedilo puno nježnosti i poljubaca i draga bi sama shvatila pogrešku te je nikada nebi ponovila... ovo su samo moje predpostavke... pozz (Policajka 09.05.2008., 15:15:35)

za to je vrijeme svoju priču pred dekanom izlagao Mijo koji na radiju volontira kao dežurni za popunjavanje šihterice kad drugi ne mogu ili ne žele: taj se izvlačio na detalj da mu je Uglješa, nakon što je Peri zveknuo šamarčinu zbog pogrešnog džingla koju je pustio iza " L Dopa ", s time da mu je čak eksplicite naglasio da iza " L Dopa " mora ići isključivo džingl sa fleksericom i hilticom - dakle nakon te fliske preko labrnje, Pera je zarevao ko malo dijete a Mijo mu stao u obranu tako što se zalagao za dijalog a ne nasilje.

Naime, dečki su se pokoškali oko aktualnog pitanja braniteljskih dionica pa je došlo do lude šore u kojoj je iživcirani branitelj zveknuo po službenom kompjutoru jelte službujućeg, ne inklinirajući pritom, citiram, nikakvom sukobu sa dotičnim već samo s njegovim kompjutorom (strah me i pomisliti u kakvom su onda odnosu i kako su i o čemu dotada jelte općili on i kompjutor).

Zna se dogoditi da tako zamantani krenemo u drugom smjeru koji nas dovede do nove točke u koju nikada ne bismo stigli da nas meteor s početka ovog posta nije " zveknuo ".

Jednako će, pa i jače, svu snagu »borbe za vječne istine« (Košutić) i dubinu svoje kontemplativne i već u djetinjstvu patnjom ranjene duše (usp. pripovijest »Katkad je zveknuo lanac«, »Hrvatska smotra« 1935), punu ženske čežnje za ljubavlju, izraziti u pjesništvu, koje za života sabire u zbirkama »Osmijesi« (1940), »Vjerenička žetva« (1942) i »Jezero mrtvo« (1956), čudesno izišloj u vremenu kada ju je već prekrio teški plašt izolacije. (U rukopisu ostade njezin izbor vlastita pjesništva.) Sva je njezina poezija u punom smislu riječi duhovna, protkana čežnjivim i bolnim intimizmom, bilo da je religiozna, ljubavna, socijalna, zavičajna...

Poštar je pozvonio dvaput i bijesan ušao i napravio ljubomoran ispad, pa sam ga zveknuo kuhačom po glavi.