sporazùmjeti se svrš. b>prez. sporazùmijēm se, pril. pr. -ēvši se, prid. rad. sporazùmio/sporazùmjela se ž

DEFINICIJA

sklopiti sporazum, uspjeti postići dogovor s drugom stranom; dogovoriti se, složiti se

ETIMOLOGIJA

vidi sporazum

PRIMJERI U REČENICAMA

1

Mislim da bismo se nas dvoje trebali sporazumjeti.

1

Ja ću uključiti svemirorječnik da se možemo sporazumjeti s njima.

1

Pa, ako nemate ništa drugo... Mislim da ćete se vi i Manuel moći sporazumjeti. Za sada vam odlično ide.

1

Poslovni ceh i korporacijski savez moraju se sporazumjeti.

1

Norrise, molim te, dosao sam se sporazumjeti s tobom!

1

Jer bi se mogli sporazumjeti.

1

Nije mi jasno kako se vi i on... ikako možete sporazumjeti.

1

Ali morali bi se sporazumjeti o značenju riječi "više".

1

Moramo se sporazumjeti.

1

Da, nismo se mogli sporazumjeti, ali nisam mislio da bi ipak mogao početi kopati.

1

Ne može se ona ni s kime sporazumjeti.

1

Moraju se brzo sporazumjeti.

1

Možemo li se sporazumjeti na neki način?

1

G. Chamberlain misli da će se sporazumjeti sa Hitlerom.

-1

Ne znaš se ni sporazumjeti s njim.

-1

Pokušajte se sporazumjeti.

-1

Ne možemo li otići nekamo gdje ćemo se sporazumjeti... Oralno?

-1

Nadala sam se da ću se sporazumjeti s njima.