vȏl (

vȏ razg.) m <G vòla, V vȍle, N mn vòlovi>

DEFINICIJA

1. agr. uškopljen mužjak goveda [tovljeni vol; vol na ražnju]
2. pren. pejor. glup i nedokaziv čovjek trome pameti [vole jedan!; za vola ubit, žarg.

FRAZEOLOGIJA

tuci vola koji hoće posl. u davanju dužnosti i poslova najbolje je opteretiti onoga koji već najviše radi i pokazuje najviše volje;
tući (mlatiti) kao vola u kupusu nemilice tući;
vući (tegliti) kao vol raditi teško i neprekidno

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju i nadimačka): Vólak (Đakovo, Nova Gradiška), Vòlār (130, Zagreb, I Slavonija, Međimurje, Sesvete), Vòlarac (Sisak), Volárev (Osijek, Split), Volárević (740, Metković, S Dalmacija, Split, I Slavonija), Vòlarić (900, Krk, Rijeka, Pokuplje, Novi Marof), Volóder (330, Sinj, I Slavonija, Split, Dubrovnik, v. i drati), Vòlović (Duga Resa, Karlovac, Zagreb), Volòvšćāk (Volovšćȃk) (Ozalj, Sesvete)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. volъ (rus. vol, polj. wół)

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

suppl, bilten br, ricerche storiche, mermaid avenue, atti del, str, eđit, geoadria, 2003 apr, kill bill, dec., 2002 aug, analecta, fasc, 2003 jul, br, šumarski list, with paragraph, th street, vol.2

PRIMJERI U REČENICAMA