DEFINICIJA

bȗjan prid. <odr. -jnī>

DEFINICIJA

1. koji se razrastao, kojega ima na sve strane (o biljkama, travi, kosi itd.)
2. pren. koji je pun života; snažan [bujna mašta; bujna ljepota]

ETIMOLOGIJA

vidi bujati

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Ovo je Afrika koju rijetko viđamo, bujan vodeni svijet, potpuno oslonjen na sezonsku poplavu, došlu sa tropskog oceana udaljenog hiljadama milja.

0

Jako, jako je bujan.

0

I vrlo bujan, je mogao biti, vrlo plodan, ali sa malim nagovještajem socijalnog realizma.

0

Ne, ne još Grad je još zelen i bujan!

0

Ona teče sa juga ka severu, ali vetrovi idu drugim tokom, pa tako čini dvosmeran transportni sistem i bujan zeleni koridor.

0

Dopustite mi samo biti bujan za trenutak.

0

Ovo je bujan i obilan zaplet, perfektna situacija da ti i Abraham započnete