dȕka m <G mn dȗkā>

DEFINICIJA

1. pov. plemićka titula, vojvoda
2. gospodar, vladalac [duka od Mletaka]

ONOMASTIKA

Dȕka m. os. ime; isto: Dukàdin
pr.: Dȕcić (Županja, Posavina), Dȕčić (250, Trogir, J i sred. Dalmacija), Dùčina (Trogir), Dȕk (150, Zagreb, Zabok, Z Slavonija), Dȕka (300, Zadar, sred. Dalmacija), Dùkan (Split, Trogir), Dùkanović (Dukánović) (130, Nova Gradiška), Dùkarič (Sveti Ivan Zelina, Ivanić Grad), Dùkarić (850, Ivanec, Prigorje, Podravina, Zagorje), Dùkič (Šibenik, Vukovar), Dùkić (2720, Sinj, Lika, S Dalmacija, Primorje), Dȕkmanić (Đakovo, Donji Miholjac, Ivanić Grad), Dȕkmenić (180, Donji Miholjac, Slavonija), Dùkovac (100, Gospić, Lika, Pokuplje, S Dalmacija), Dùkovčić (100, Karlovac, Duga Resa), Dùković (Zagreb, Garešnica, Zagorje)

ETIMOLOGIJA

tal. duce ← lat. dux

PRIMJERI U REČENICAMA