mȏst m <G mȍsta, N mn mòstovi>

DEFINICIJA

1. građevina ili objekt koji služi za prelaženje ljudi i tereta preko rijeke, morskog tjesnaca, provalije itd. [pontonski most; viseći most; željeznički most]
2. posebna naprava preko koje se silazi s broda na kopno i ulazi s kopna na brod
3. meton. istaknuto ili izbočeno mjesto za neku određenu radnju (dio skakaonice itd.) [komandni most; zračni most]
4. pren. prijelaz, veza, spona
5. med. fiksni zubni nadomjestak

SINTAGMA

zračni most tehn. postupak kojim se uspostavlja veza zrakom s područjem, gradom itd. kojemu je teško ili nemoguće prići kopnom ili vodenim putem

FRAZEOLOGIJA

porušiti sve mostove (za sobom) uništiti svaku mogućnost povratka na prijašnje stanje i odnose;
podići mostove 1. dosl. sazidati itd. mostove 2. potražiti mogućnosti ekonomske, političke i druge suradnje = uspostaviti mostove

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Mostèčāk (Mostečȃk) (Ivanec, I Slavonija, Podravina), Mòstina (Dubrovnik, Valpovo, Velika Gorica), Mòstovac (Bjelovar, Prigorje, Podravina, Z Slavonija), Mòstovljan (Đurđevac, Bjelovar), Mostovljánec (Bjelovar, Sesvete)
top.: Mȍstac, Mòstine, Mošćènica i sl.; (naselja): Mòstari (Vrbovec, 176 stan.), Mȏst-Ràša (Labin, 100 stan.), Moščènica (Petrinja, 2831 stan.), Mošćènice (Opatija, 325 stan.), Mošćènička Drȁga (Opatija, 472 stan.), Zȁmost (Čabar, 50 stan.), Zȁmost Bròdskī (Delnice, 38 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. mostъ (rus., polj. most) ← germ. *masta- (stvnjem. mast: štap, jarbol)

PRIMJERI U REČENICAMA