one (izg. uȁn) br.

DEFINICIJA

term. ono što se sastoji od jednoga, što izvodi samo jedan, ob. kad se očekuje množina [one book man = čovjek jedne knjige, slabo i nesustavno obrazovana osoba, čovjek uskih pogleda, dogmatična osoba

SINTAGMA

one-man (izg. one mȅn) 1. ono što izvodi jedan čovjek ili se sastoji od samo jednog čovjeka kao izvođača 2. pren. ono što okuplja vrlo malo ljudi, ideje čovjeka bez sljedbenika, ono za što netko pridobiva jedino sama sebe;
one-man paper (izg. one mȅn pèjper) publ. novine koje ispunjava svojim prilozima samo jedan čovjek;
one-man show (izg. one mȅn šȏu) konstr. rij. 1. predstava u kojoj nastupa samo jedan čovjek 2. pren. razg. posao, pothvat, organizacija ili institut u kojima glavnu riječ vodi jedan čovjek;
one-step (izg. one stèp) glazb. 1. pov. vrsta plesa popularnog poč. 20. st., brza tempa 2. glazba za taj ples;
one-string glazba (izg. one strȉng glàzba) glazb. koji je »od jedne strune«, »na jednoj struni«, ob. pejor. primitivna svirka, »guslanje«;
one-way (izg. one vȇj) jednostran, jednosmjeran;
one-way street (izg. one vȇj strȋt) prom. jednosmjerna ulica

ETIMOLOGIJA

engl.

PRIMJERI U REČENICAMA