paramàgnētskī prid.

DEFINICIJA

ob. u:

SINTAGMA

paramagnetske materije fiz. tvari koje imaju (malenu) pozitivnu magnetsku susceptibilnost, imaju orbitalni ili spinski magnetski moment koji se pod utjecajem vanjskog magnetskog polja usmjerava u pravcu tog polja, sadrže atome, ione ili molekule s jednim ili više nesparenih elektrona (kisik, natrij, mangan, modra galica itd.), magnet ih privlači (ali vrlo slabo, za razliku od feromagnetskih tvari koje magnet privlači vrlo jako i dijamagnetskih tvari koje magnet vrlo slabo odbija)

ETIMOLOGIJA

para- + v. magnet, magnetski

PRIMJERI U REČENICAMA