tȗp prid. <odr. -ī, komp. tȕpljī>

DEFINICIJA

1. koji nije dovoljno naoštren, kojim se ne može rezati, piliti, brijati i sl.
2. koji nije šiljast, kojim se ne može bosti
3. pren. a. koji je umno ograničen, koji slabo, teško shvaća (o čovjeku, umu) b. koji ništa ne kazuje; bezizražajan, prazan (o licu, pogledu, očima) c. koji je zbog fizičkih ili psihičkih stanja lišen sposobnosti da opaža, prati, prosuđuje, bezosjećajan; apatičan, otupio, ravnodušan

SINTAGMA

tupi kut kut veći od 90, a manji od 180 stupnjeva

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Túpac (Karlovac, Zagreb), Tupájić (Pula, Korčula, Split), Tupánjac (Dubrovnik, Samobor, Rijeka), Tùpek (330, Sesvete, Zagreb, Donja Stubica, Ivanić Grad, Sisak)

ETIMOLOGIJA

prasl. *tǫpъ (rus. tupój, polj. tępy)

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

leden, ukočen, šupalj, krut, histeričan, mlohav, zajedljiv, tvrd, prodoran, smotan, drven, hrapav, iskrivljen, metalan, bezizražajan, tupi, škripav, glasan, modar, oštar

PRIMJERI U REČENICAMA