dȉm m <N mn -ovi>

DEFINICIJA

1. a. lagana tvar koja se diže u zrak kad što izgara b. magla od morskih kapljica koju stvara bura
2. pren. ono što je varljivo, prividno
3. pov. meton. kuća, domaćinstvo kao jedinica po kojoj se obračunavaju dažbine (porez)

SINTAGMA

pizdin (pičkin) dim vulg. ono što je kao napor, ideja ili nastojanje bespredmetno ili besmisleno: ispraznost, taština

FRAZEOLOGIJA

daj mi jedan dim meton. u dijalogu pušača, misli se na dim cigarete;
(bilo) na dimu sušilo se na dimu (ob. mesni proizvod ili sir);
otići u dim, pretvoriti se u dim iščeznuti, nestati bez traga;
nema dima bez vatre ako je tu posljedica, mora postojati i uzrok

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. dymъ (rus., polj. dym) ← ie. *dhuh[sub]2[/sub]mos (lat. fumus, grč. thymós: duh)

PRIMJERI U REČENICAMA