pȗž m <N mn púževi>

DEFINICIJA

1. zool. mekušac koji puzi, s kućicom u koju se uvlači ili bez nje, iz razreda Gastropoda [vinogradski puž; vrtni puž]
2. vrlo raširen rod takvih mekušaca
3. (+ potenc.) tehn. a. razg. naprava koja ima oblik puževe kućice ili spirale b. posebna vrsta zupčanika u obliku vijka koji se upotrebljava u pužnim prijenosima; pužni vijak, beskrajni zavrtanj
4. krajnji dio vrata na gudaćim instrumentima
5. pejor. spora osoba

FRAZEOLOGIJA

brati puževe skupljati vrtne jestive puževe;
ići, vući se kao puž ići polako, sporo;
uvući se u se kao puž prestati aktivno sudjelovati u čemu, povući se

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Pȗž (520, Opatija, Primorje, Koprivnica), Pùžār (190, Pazin, Istra), Pùžek (Dugo Selo), Púžin (Karlovac, Jastrebarsko, Samobor)

ETIMOLOGIJA

prasl. *pьlžь (slov. polž, češ. plž) ≃ v. puzati

PRIMJERI U REČENICAMA