zȇc m <V zȇče, I -om, N mn zȅčevi/zȅcovi, zb. zȅčād>

DEFINICIJA

1. zool. divlja životinja (Lepus) iz reda glodavaca, porodica zečeva (Leporidae) s dugim zadnjim nogama i dugim ušima; zajec
2. pren. plašljivac
3. razg. trkač koji u utrkama (na srednje i duge pruge) vodi prvi dio utrke kako bi favoritima omogućio postizanje vrhunskih rezultata; pejsmejker
4. lokalni vlak koji prevozi putnike s posla u prigradska mjesta stanovanja

FRAZEOLOGIJA

istjerati zeca 1. istjerati zeca s mjesta na kojem se skriva 2. pren. otkriti pravi problem, postaviti neočekivano ili nezgodno pitanje;
još je zec u šumi prerano je za radost;
plašljiv kao zec vrlo plašljiv;
stari (je on) zec iskusan (je on);
tražit će zec svoju majku bit će vrlo hladno, bit će žestoka hladnoća;
(djevojčica) uhvatila zeca (u šali) ostala je u drugom stanju (ob. o djevojci koja je sklona sklapanju veza uz hinjenu naivnost);
uhvatio (uhvatila) zeca riječi kojima se tješi dijete kad padne i uplaši se više nego što treba;
u tom grmu leži zec u tome je stvar, u tome je problem

ONOMASTIKA

Zȇc m. os. ime (narodno), zast.; isto: Zèkan
pr. (nadimačka): Zȁjc (210, Pazin, Ogulin, Istra, Pokuplje), Zàjček (Čazma, Valpovo, Podravina), Zȃjčić (Ivanić Grad), Zȁjec (1200, Zagreb i okolica, Zagorje), Zȇc (2240, Slavonija, Dalmacija, Primorje), Zȇčević (1380, Benkovac, Slavonija, Dalmacija), Zèčić (400, Split, Omiš, Slavonija), Zèkan (240, Split, Dalmacija, v. i zelen), Zekánović (270, Zadar, v. i zelen), Zékić (680, Zadar, sred. i J Dalmacija, ili musl. ime Zekija), Zéko (200, Đakovo, I Slavonija, Podravina, v. i zelen), Zékonja (Županja, Vinkovci), Zékonjić (Virovitica, Šibenik), Zèkulić (Ploče, Vrgorac, Dalmacija), Zèkušić (Slavonski Brod)
mikrotop.: Zȇčevo, Zȇčevō pȍlje i sl.
top. (naselja): Zàjačkō Sèlo (Ozalj, 211 stan.), Zȃjci (Labin, 268 stan.), Zȇčevo (Knin, 218 stan.), Zȇčevo Rògozničkō (Šibenik, 95 stan.), Zèčica (Ogulin, 35 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *zajęcь (rus. zájac, polj. zając), lit. zuikis ≃ lit. žaisti: skakati

PRIMJERI U REČENICAMA