kȃm 1 m <N mn -i/kȁmovi>

DEFINICIJA

1. ekspr. knjiš. kamen
2. pov., v. stećak

FRAZEOLOGIJA

u kam udario! ekspr. kletva, u zn. da se dogodi zlo;
kam mu u rod! proklet (mu rod) bio!

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju, nadimačka i etnici): Kȁmenār (360, Rijeka, Zagorje, Međimurje), Kamènarić (160, Sveti Ivan Zelina, Prigorje), Kamenárović (Primorje), Kamènčāk (Požega), Kȁmenčić (Pula, okolica Zagreba), Kamenèčkī (160, Krapina, Prigorje), Kamènica (Križevci), Kamenìckī (Slavonija), Kamenìčkī (Donji Miholjac, Ivanić Grad), Kàmenić (110, Međimurje), Kàmenīk (Zaprešić), Kàmēnko (I Slavonija, Lika), Kȁmenov (Osijek), Kaménović (I Slavonija, sred. Dalmacija), Kamènskī (250, Zagreb, Zagorje, Z Slavonija), Kamènščāk (Pregrada, Moslavina), Kamènšek (Rijeka), Kamènjāk (Kamenjȃk) (Križevci), Kamènjarin (Kaštela, sred. Dalmacija), Kamènjāš (Županja), Kamenjášević (Županja), Kȃmić (Dubrovnik, Velika Gorica)
top. (u hidronim. se često javlja kao ime gorskih potoka, prema značenju kamenitoga korita): Kȁmenica (desetak potoka uglavnom u S Hrvatskoj i često ime vrela i lokvi, osobito na otocima), Kamènjača (potok kod Čazme), Kamènjāk (lokva i vrelo, Gorski kotar), Kȁmešnica (potok kod Čazme), te složena imena tipa: Kȁmenā dòlina (potok i dolina), Kȁmenica ìzvor (vrelo), Kȁmenitī pòtok, Kȁmenskī pòtok, Žȋvā kȁmenica (vrelo) i sl.; (naselja): Kaménac (Beli Manastir, 294 stan.), Kȁmenā Gòrica (Novi Marof, 350 stan.), Kaménci (Ozalj, 6 stan.), Kȁmenica (Koprivnica, 43 stan.; Ivanec, 196 stan.; Vrbovec, 69 stan.), Kȁmenica Skrȁdničkā (Ogulin, 352 stan.), Kȁmeničkī Vr̀hovec (Ivanec, 276 stan.), Kȁmeničkō Pòdgōrje (Ivanec, 478 stan.), Kȁmenmōst (Imotski, 780 stan.), Kamènskā (Požega, 40 stan.), Kamènskī Hrȋb (Čabar, 24 stan.), Kamènskī Šèōvci (Požega, 20 stan.), Kamènskī Vȕčjāk (Požega, 89 stan.), Kamènskō (Sinj, 541 stan.), Kamènjāk (Crikvenica, 90 stan.), Krȋž Kȁmenica (Otočac, 412 stan.); (mikrotop.); Kȓnjī kamēn (zaselak kod Dubrovnika), Ljȗtī kamēn (na Mosoru), Ȍštrī kamēn (rt, Boka), Pòdkamēn (više zaselaka po Bosni), Pòdkameničnīk (lokalitet, Ogulin), Pòdkamenīk (zaselak, Makarska)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. kamy (rus. kámen', češ. kámen), lit. akmuo ← ie. *h[sub]2[/sub]ek'mōn (grč. ákmōn: nakovanj, skr. aśmā)

PRIMJERI U REČENICAMA