ratio (izg. rȁcio) m

DEFINICIJA

fil. sposobnost poimanja, logičkog mišljenja, zaključivanja i rasuđivanja; um, razum, pamet, razbor

SINTAGMA

ratio iuris (izg. ratio jȗris) pravn. logika pravnoga sustava;
ratio legis (izg. ratio lȇgis) pravn. smisao zakona; svrha koja se želi postići pravnom normom;
ratio recta (izg. ratio rȅkta) onaj koji ispravno prepoznaje osobito moralne norme; »ispravan razum«;
ratio studiorum (izg. ratio studiórum) izraz koji se odnosi na skup normi iz pedagogije i metode učenja koje su korištene u isusovačkim školama;
ultima ratio (izg. ȕltima ratio) pravn. posljednji dokaz

ETIMOLOGIJA

lat. ratio

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

signal-to-noise, aspect, k/d, value, formationis, yield, fides et, payout, score, risk/reward, price/earnings, usage, output, inr, international normalised, seed/leech, r/p, spread, income, indicator

PRIMJERI U REČENICAMA