ratio (izg. rȁcio) m

DEFINICIJA

fil. sposobnost poimanja, logičkog mišljenja, zaključivanja i rasuđivanja; um, razum, pamet, razbor

SINTAGMA

ratio iuris (izg. ratio jȗris) pravn. logika pravnoga sustava;
ratio legis (izg. ratio lȇgis) pravn. smisao zakona; svrha koja se želi postići pravnom normom;
ratio recta (izg. ratio rȅkta) onaj koji ispravno prepoznaje osobito moralne norme; »ispravan razum«;
ratio studiorum (izg. ratio studiórum) izraz koji se odnosi na skup normi iz pedagogije i metode učenja koje su korištene u isusovačkim školama;
ultima ratio (izg. ȕltima ratio) pravn. posljednji dokaz

ETIMOLOGIJA

lat. ratio

PRIMJERI U REČENICAMA