bàilo (

bàjlo) m

DEFINICIJA

1. pov. viši činovnik u srednjem vijeku koji u ime vladara obavlja sudsku i nadzornu vlast
2. vrhovni nadzornik carske djece na bizantskom dvoru; bajulus
3. dipl. predstavnik Venecije (npr. u Carigradu)
4. pov. poslovođa (u srednjovjekovnoj Dalmaciji)

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka, za škrta čovjeka): Bàilo (Trogir, Dalmacija), Bàjilo (Sinj, Zagreb, Zaprešić), Bájlo (460, Zadar, Dalmacija), Bàjlović (100, Banovina, Požega, Kordun)

ETIMOLOGIJA

tal. bailo ≃ lat. baiulus: nosač

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

patrk, škatar, linšak, dino bailo, prhat, ražnjević, kociper, velemir, montabelo, janžetić, maradin, čupković, katičin, radevenjić, načelnik miočić, kasap, segarić, macanić, ganzulić, eremić

PRIMJERI U REČENICAMA