Mogućnost menjanja tela je uobičajeno svojstvo kod super zloća, i to bi znala da je ona prava ja.

Nitko ga ne voli osim razuzdanih, a njima se ne sviđa njegova domišljatost, nego njegova zloća jer se on ljudima sviđa i ljuti ih pa mu se smiju, ali ga i tuku.

Reći da je on uz vlasnike nije samo glupost nego i čista zloća.

Ona je prava zloća.

Pa, onda ni ona zloća ne može biti daleko.

Na taj način će shvatiti... kako se zloća ne isplati.

Kod izgleda je problem u tome što je ljepota površna, ali zloća prodire do kostiju.

Druga ideja, ako je smrt kraj svega, bilo bi sjajno za sve loše ljude jer bi njihova zloća nestala skupa s njima.

Pravi je zloća.

...čovek opisan kao otelotvorenje zla, čovek znan kao "zloća veka".

On je lokalni zloća i nije fin čovek.

Ako je zloća način života koji se mora uvježbavati, taj će se trud isplatiti, jer će Scroogeu biti loše.

Da li sam ja zloća?

Ja sam zloća, ja sam zloća...

Koja te zloća istjerala na kišu, i tukla te štapom?

Baš je zloća.

Jedan mali zloća, zar ne?

Onaj zloća sa maskom. Ali to si i znala. Isto tako dobro kao što znaš da ja stojim ovde, ti znaš da ja znam... ko si ti u stvari, a to je on, zapravo ti!

Moja djeca. –Neka zloća počne.

Profesor Bedlam. -Super zloća.

Nisam super niti zloća već običan čovjek kao i vi sa 10.000 puta više novca, inteligencije i ukusa.

Ljudska zloća ostaje i kad ljudi nema a dobro se baštini u njihovim kostima.

Neće te niko usvojiti jer si zloća.

Iako bi ispalo dobro. Njena zloća, moje oči... - To dijete bi bilo nezaustavljivo.

Lisina zloća ne poznaje granice.

Ja sam naučila da se pod mojom dobrotom krije mračna zloća.

Nisam ja zloća ovde!

Baš ste zloća.

Ali ako ispadnem neka zloća...

Hvala, ali meni je tvoja zloća jako iritantna.