sȁv (

svȁ ž,

svȅ sr) zam. prid. <G svèga, A svèga/sȁv (za neživo), D svèmu, L svȅm/svèmu, I svȋm/svíme>

DEFINICIJA

1. koji je bez iznimke [sav svijet; svi ljudi; sve plemstvo; cjelokupan
2. cio, čitav shvaćen u cjelini [sve selo cijelo/čitavo
3. cio, čitav shvaćen kao ukupnost svojstava [sva ta sirotinja, uza svu nevolju]
4. u raznim kontekstima u zn. jako, vrlo, u velikoj mjeri obuzet (sam) čime [sav sam očajan; sav sam rasprodan, žarg. vrlo sam zauzet poslom, traže me na sve strane; sav (je) pozelenio zavidan je; (slika zelenila u licu kao znak zavisti i bolesnog stanja); sav (je) usplamtio, sav (je) uzdrhtao jako se uzbudio zbog čega; ob. od želje za čim, znatiželje, pohlepe, zavisti
5. (sr) (kao objekt u rečenici) ukupna količina, potpuna cjelina bez ostatka [prodao sam sve]

FRAZEOLOGIJA

A. biti sve i sva 1. biti malo ovo, malo ono 2. imati veliku vlast;
govoriti o svemu i svačemu govoriti o različitim stvarima, svašta;
ni za sav svijet ni po koju cijenu, nipošto;
za sva vremena zauvijek;
na (u) sav mah vrlo živo;
po svoj prilici, sva je prilika vrlo je vjerojatno;
sva sila (nečega) golemo mnoštvo (čega);
sav sam lud (zbunjen) izvan sebe sam od briga, žurbe, posla i sl.;
sav sam se sledio 1. smrznuo sam se od zime 2. pren. jako sam se uplašio;
sva sreća velika je sreća, imam sreću;
B. svatko zna sve iron. svi se prikazuju kao jako pametni;
sve (ti) je to (ništa, glupost itd.) u dijaloškoj situaciji i izravnom obraćanju kao zaključak na prije rečeno;
C. svega me oblilo uznojio sam se od straha;
vikati iz svega glasa, na (u) sav glas, na sva usta vrlo glasno;
baviti se svim i svačim baviti se raznim poslovima;
sa svim + instrumental imenice [boli me grlo sa svim medom koji jedem = bez obzira na (med), unatoč tome što (pijem med), uza sav (med)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. vьsь (rus. ves', stpolj. wszy), lit. visas

PRIMJERI U REČENICAMA