slȁtina ž

DEFINICIJA

1. vrelo slane vode
2. a. tlo na kojem izbija ili se nakuplja slana voda, močvarno tlo; kaljuža b. meton. predio takva tla

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Slȁtina (170, Trogir, Novi Marof, sred. Dalmacija), Slatínac (Orahovica, Osijek), Slȁtīnskī (Zagorje)
hidronim.: Slȁtīn (uvala, Krk), Slȁtina (d. pritok Dišnice kod Bjelovara, vrelo u Istri, uvala na otočiću Sv. Andrija kod Lastova, bara kod Garešnice, potok kod Požege, zemljište kod Udbine, livada, kod Vinkovaca, zaselak na Pagu, uvala na Lošinju, uvala i rt na Mišnjaku kod Raba, uvalice s bočatom vodom na Dugom otoku, Olibu, Silbi, Braču), Slȁtīnci (šuma u Slatini, Slavonija), Slȁtine (vrelo i naselje, Čiovo, zemljište u Baranji), Slȁtinek (desni pritok Kupe), Slȁtinica (uvalica, Olib), Slȁtinīk (pritok Bednje kod Varaždina), Slȁtīnj (Omišalj, Krk), Slatìnjāk (potok kod Karlovca, livada i šuma u Bednji), Slȁtnjāk (l. pritok Rijeke kod Karlovca);
top. (naselja): Dȏnjī Slȁtinīk (Slavonski Brod, 181 stan.), Gȏrnjī Slȁtinīk (Slavonski Brod, 93 stan.), Kùtinskā Slȁtina (Kutina, 566 stan.), Mòslavačkā Slȁtina (Kutina, 142 stan.), Pètrovā Slȁtina (Osijek, 319 stan.), Preslatínci (Đakovo, 191 stan.), Slȁtina (Vrbovec, 130 stan.), Slȁtina Pòkupskā (Glina, 254 stan.), Slȁtina Svàdruškā (Krapina, 443 stan.), Slȁtinīk Drȇnjskī (Đakovo, 312 stan.), Slȁtīnskī Drénovac (Orahovica, 307 stan.), Stùbičkā Slȁtina (Donja Stubica, 768 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *soltina (rus. solotína, slov. slatina)

PRIMJERI U REČENICAMA