gȏd m <N mn gȍdovi>

DEFINICIJA

1. dan u godini u koji se slavi [crkveni god; godišnjica, imendan, obljetnica
2. znak rasta i širenja debla u godinu dana u obliku koncentričnih prstenova

ONOMASTIKA

m. os. imena (narodna), zast.: Gòdeslav, Gòdimīr, Gòdislav; hip.: Góde, Gódo
pr. (nadimačka ili od imena): Gȏd (Novi Marof), Góda (Županja), Gòdan (Slavonija), Gòdanj (Županja), Gòdec (110, Zagreb i okolica), Gȍdeč (Z Slavonija), Gòdek (110, Koprivnica), Gódić (110, Vojnić, Kostajnica), Gȍdina (Međimurje), Gòdinić (270, Turopolje, Zagorje, Rab), Godínović (Split, Hvar)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. godъ: vrijeme, povoljno doba (rus. god: godina, polj. b>mn gody: gozba), latv. gadit: pronaći, pogoditi ≃ stvnjem. guot: dobar

PRIMJERI U REČENICAMA