hèrceg m <V -eže, N mn -ezi, G -ēgā>

DEFINICIJA

pov.
1. vojn. vođa vojske; vojskovođa, vojvoda
2. visoko dostojanstvo u državi (princeps, dux), po rangu odmah iza kralja (titula u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Bosni)

ONOMASTIKA

Éro m. os. ime, hip. šaljivo ime za Hercegovca; isto: Héro
pr. (uglavnom etnici, došljaci iz Hercegovine): Ȅrāk (540, Šibenik, Metković), Érac, Eráković (430, Šibenik, Drniš), Èrceg (2660, Vrgorac, sred. Dalmacija), Èrcegovac (570, Zagora, Banovina), Ercégović (1270, Šibenik, sred. Dalmacija), Èreš (340, Slavonski Brod, Metković), Hèrceg (3770, Zagorje), Hèrcegovac (Osijek), Hèrcezi (Novi Marof), Hercígonja (710, Zagreb, Zagorje), Hèrcog (100, Slavonski Brod)

ETIMOLOGIJA

mađ. herceg ← stvnjem. Heri-zogo: vojskovođa

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

heceg, grabovac, janjić, bojanić, pavlović, juzbašić, begić, nikšić, ilić, marofa, radić, šarić, šakota, rajčević, lazić, jakšić, raguž, popović, sučić, hrvatinić

PRIMJERI U REČENICAMA