I tamo gdje nijedan poganin, nikad nije stao, u predvorje hrama... bezočan Pompej je sjahao.

A onaj Jakov je poganin!

Bio je poganin, pa mu grob mora biti izvan gradskih zidina.

Ja sam poganin zarobljen u ovom konzervativnom paklu Norveške.

Mislim, više sam pragmatični nihilista, valjda, ...ili egzistencijalni poganin, ako hoćeš...

Prokleti poganin.

Nekoliko beskrajno tužnih redaka napisao je poganin lutajući ulicama Aleksandrije gledajući kako se oko njega raspada svijet kakvog je poznavao.

On je poganin.

Ja ću te večeras jebati kao poganin.

Ali ja sam nezahvalni poganin na putu u pakao i tomu slično.

Prljavi, bezbožni poganin!

A ja niti Kršćanin niti poganin.

Izazivam te da mi kažeš, da nisi farbao svoje lice kao poganin indijanac, i razbijao lubanje svoji ljudi!

I nakon godine duhovnog izlječenja, taj poganin, grješnik, ubojica, porobljivač pao je na koljena i molio za oproštaj.

Dopustit ću mu, to govori poganin iz njega.