màtūn m <G matúna>

DEFINICIJA

1. reg. opeka, cigla, tikul
2. pren. reg. podr. glupa osoba, osoba koja teško shvaća, tvrda glava [glup kao matun; on je teški matun]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka, v. i Mate), Màtūn (180, Zagreb, Velika Gorica, Bjelovar), Màtunci (Koprivnica, Podravina), Matúnec (Zagreb), Màtunić (Zadar, Nova Gradiška, Dubrovnik)

ETIMOLOGIJA

tal. mattone

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

bovan, talijanac, frzelin, gudin, manit, marangun, ludaš, pivač, propuv, mosur, ludonja, kurbin sin, saket, jošćec, gumon, lancun, pratar, jema prav, parin, baranko

PRIMJERI U REČENICAMA