pa

(II) čest.

DEFINICIJA

u kontekstima: 1. (pa da) pojačava značenje riječi pred kojom stoji, čak makar, pa makar [neće mu uspjeti, pa da se ubije]
2. potiče na što, zn. daj, ded (er) [pa daj]
3. sa značenjem čuđenja na početku uskličnih rečenica; zar?, je li moguće?, ma nije valjda? [pa to nije moguće]
4. u samostalnoj upotrebi s upitnom intonacijom kad se želi da sugovornik izrekne svoju misao dokraja, ili radi omalovažavanja; i što je bilo?, i što onda? [pa?]
5. izriče sumnju, nepovjerenje, bojazan, nesigurnost [pa (paaa) jest]
6. a. služi da se istakne jedan rečenični dio [pa to!b. upozorava na naglost u izvođenju radnje [preko rijeke pa u šumu]
7. (zaključni konektor) nakon šireg konteksta ili opisa situacije uvodi rečenicu negativnog sadržaja prema prethodno rečenom ili opisanom [pa se (ti sad) ženi (nakon opisa lošeg iskustva sa ženidbom)

ETIMOLOGIJA

vidi pa (I)>

PRIMJERI U REČENICAMA