nȏž m <G nóža, V nȏžu, N mn nóževi>

DEFINICIJA

1. ručno oruđe za rezanje i hladno oružje za sječenje i bodenje [kuhinjski nož; kirurški nož; lovački nož]
2. dio sprave koji ima oštricu i služi za rezanje (npr. u stroju za mljevenje itd.)
3. meton. a. operacija [čeka ga nož čeka ga operacija, ne može izbjeći operacijub. osvetnički udarac nožem [čeka ga nož probost će ga nožem

FRAZEOLOGIJA

biti (doći) s kim na krv i nož biti u velikom neprijateljstvu ili svađi;
dočekati na nož oštro, grubo dočekati, napasti (stvarno ili riječima, kritikom itd.);
ići pod nož, (doći, dospjeti) pod nož ekspr. ići na operaciju, podvrgnuti se operacijskom (operacionom) zahvatu;
(postaviti) na nož postaviti što tako da počiva na užoj strani, a da šira stoji okomito na vodoravnu podlogu; plosnat predmet postaviti uspravno;
(plesati) na oštrici noža biti stalno u opasnom položaju, balansirati;
na vrh noža (na vrhu noža, s vrha noža) onoliko koliko se zahvati nožem na vrhu sječiva kad se uzimlje sol ili kakav začin, tolika količina;
staviti kome nož pod grlo dovesti koga u bezizlaznu situaciju;
umrijeti pod nožem umrijeti za vrijeme operacije;
zabiti nož u leđa pren. podmuklo kome zadati udarac, postupiti podmuklo, izdati koga

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i prema zanimanju): Nóžak (Zabok, Zagorje, Kordun), Nòžanić (Požega), Nòžār (Kostajnica, Banovina), Nòžarić (Pakrac, Karlovac, Petrinja)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. nožь (rus. nož, polj. nóż) ≃ grč. nýssein: bosti

PRIMJERI U REČENICAMA