rȗb m <N mn rȕbovi>

DEFINICIJA

krajnji dio neke površine, ono čime ona završava, što je obrubljuje [pun do ruba; na rubu ponora; rub haljine; kraj

FRAZEOLOGIJA

(biti) na rubu (čijeg) interesa donekle pobuđivati čiji interes, biti vrijedan da se tko zanima usput za koga ili što, ne biti osobito važan, ne predstavljati prvorazredan interes, ne biti u središtu pozornosti, ne biti u centru pažnje, opr. biti u žiži interesa, biti u središtu pozornosti, u centru pažnje

ETIMOLOGIJA

prasl. *rǫbъ (rus. rub: gruba odjeća, polj. rąb: rub), lit. rumbas: obrub

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

vanjski rub, gornji rub, donji rub, rubove, desni rub, obod, vršak, lijevi rub, zid, dno, rubu, ruba, rubnjak, vrh, pločnik, kut, hrbat, rubovima, vanjske rubove, obrub

PRIMJERI U REČENICAMA