žȗč ž <I -i>

DEFINICIJA

1. fiziol. žutozelena tekućina gorka okusa koju izlučuje jetra preko žučne vrećice
2. razg. žučnjak, v. [operacija žuči]
3. pren. zajedljivost, pakost, zloba, ljutina, bijes, jad, gorčina [izliti, iskaliti, prosuti žuč oboriti se na nekoga grdnjama kao izrazom gorčine ili drugih negativnih osjećaja

ETIMOLOGIJA

prasl. *žьlčь (stsl. žlьčь, rus. žëlč', polj. żółć) ≃ lit. tulžis: žuč

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

žuć, sluz, krv, zuc, slinu, mast, žuči, jetru, gorčinu, tekućinu, masnoću, žući, mokraću, limfa, želučana kiselina, kiselinu, mokraća, gušteraču, tečnost, pljuvačku

PRIMJERI U REČENICAMA