polìtika ž <D L -ici>

DEFINICIJA

1. djelatnost koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima [voditi politiku; zastupati državnu politiku]
2. umijeće i način vladanja državom, gradom, kompanijom, institucijom [demokratska politika; razvojna politika; nacionalna politika]
3. opće usmjerenje, planiranje i način upravljanja djelatnošću nekog posebnog područja društvenog, državnog, privrednog, kulturnog itd. života [komunalna politika; financijska politika; monetarna politika; socijalna politika itd.; politika razvoja sela, otočja, turizma]
4. ponašanje, odnosi i način odnošenja države, kompanije, poduzeća, institucije u široj zajednici [ekspanzionistička politika; hegemonistička politika; kooperativna politika; miroljubiva politika; izolacionistička politika]
5. zastupanje interesa neke države, nacije, društvenog sloja, udruženja, grupacije [američka politika; sindikalna politika; cehovska politika]
6. u demokraciji, djelatnost koja teži pridobivanju javnosti za neki program, pridobivanju što više glasača na izborima kako bi se osvojila ili zadržala vlast [stranačka politika; baviti se politikom]

SINTAGMA

međunarodna politika 1. disciplina političke znanosti koja se bavi proučavanjem stanja i kretanja u međunarodnim odnosima 2. odnosi i reguliranje odnosa među državama i narodima [politika neutralnosti; bliskoistočna politika; integrativna politika;
politika nesvrstavanja pov. politika više desetaka, potom i blizu stotinu zemalja, uglavnom iz nerazvijenog tzv. Trećega svijeta, koje se, u oštrom političkom konfrontiranju između bloka komunističkih zemalja predvođenih SSSR-om i bloka demokratskih zemalja predvođenih SAD-om, nisu opredjeljivale ni za jedan blok; u razdoblju od 1955. do 1990. održale su desetak zajedničkih konferencija i skupova na kojima su nastojale koordinirati svoju politiku;
politika povratka sociol. sustav mjera i radnji kojima država i njezine strukture nastoje što uspješnije vratiti svoje pučanstvo tamo odakle je moralo otići;
politika reintegracije sociol. društveno usmjeravanje donošenja i izvršenja odluka kojima se podupire ponovno uključivanje pojedinaca i skupina u prvobitnu cjelinu (iseljenika, prognanika, izbjeglica);
seljačka politika 1. pov. pol. politika koja vodi brigu o seljaku kao proizvođaču dobara 2. pren. ukupnost oblika dovijanja za izravnu korist, zavlačenja s izricanjem istine, glumljenje neimaštine i neznanja radi postizanja koristi (po ugledu na seljake);
unutarnja politika područje državne uprave koje brine o ispunjavanju obveza države prema građanima i kontrolira ispunjavanje obveza građana prema zakonima, državi i društvu; štiti sigurnost građana i njihovu imovinu, kao i sigurnost države, njezinih institucija javne imovine; kontrolira državne granice i sigurnost u prometu, održava javni red, suzbija kriminal i organizira izdržavanje sudskih kazni; u okviru zakonskih ovlaštenja po potrebi primjenjuje silu putem policijskih snaga, kojima raspolaže

FRAZEOLOGIJA

bistriti politiku iron. pretresati političke probleme i ocjenjivati društvene prilike;
tjerati politiku pejor. baviti se politikom;
politika je kurva u politici je mnogošta dopušteno, ona često iznevjerava onoga tko u nju vjeruje

ETIMOLOGIJA

grč. politikḗ ≃ pólis: grad

PRIMJERI U REČENICAMA