polìtika ž <D L -ici>

DEFINICIJA

1. djelatnost koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima [voditi politiku; zastupati državnu politiku]
2. umijeće i način vladanja državom, gradom, kompanijom, institucijom [demokratska politika; razvojna politika; nacionalna politika]
3. opće usmjerenje, planiranje i način upravljanja djelatnošću nekog posebnog područja društvenog, državnog, privrednog, kulturnog itd. života [komunalna politika; financijska politika; monetarna politika; socijalna politika itd.; politika razvoja sela, otočja, turizma]
4. ponašanje, odnosi i način odnošenja države, kompanije, poduzeća, institucije u široj zajednici [ekspanzionistička politika; hegemonistička politika; kooperativna politika; miroljubiva politika; izolacionistička politika]
5. zastupanje interesa neke države, nacije, društvenog sloja, udruženja, grupacije [američka politika; sindikalna politika; cehovska politika]
6. u demokraciji, djelatnost koja teži pridobivanju javnosti za neki program, pridobivanju što više glasača na izborima kako bi se osvojila ili zadržala vlast [stranačka politika; baviti se politikom]

SINTAGMA

međunarodna politika 1. disciplina političke znanosti koja se bavi proučavanjem stanja i kretanja u međunarodnim odnosima 2. odnosi i reguliranje odnosa među državama i narodima [politika neutralnosti; bliskoistočna politika; integrativna politika;
politika nesvrstavanja pov. politika više desetaka, potom i blizu stotinu zemalja, uglavnom iz nerazvijenog tzv. Trećega svijeta, koje se, u oštrom političkom konfrontiranju između bloka komunističkih zemalja predvođenih SSSR-om i bloka demokratskih zemalja predvođenih SAD-om, nisu opredjeljivale ni za jedan blok; u razdoblju od 1955. do 1990. održale su desetak zajedničkih konferencija i skupova na kojima su nastojale koordinirati svoju politiku;
politika povratka sociol. sustav mjera i radnji kojima država i njezine strukture nastoje što uspješnije vratiti svoje pučanstvo tamo odakle je moralo otići;
politika reintegracije sociol. društveno usmjeravanje donošenja i izvršenja odluka kojima se podupire ponovno uključivanje pojedinaca i skupina u prvobitnu cjelinu (iseljenika, prognanika, izbjeglica);
seljačka politika 1. pov. pol. politika koja vodi brigu o seljaku kao proizvođaču dobara 2. pren. ukupnost oblika dovijanja za izravnu korist, zavlačenja s izricanjem istine, glumljenje neimaštine i neznanja radi postizanja koristi (po ugledu na seljake);
unutarnja politika područje državne uprave koje brine o ispunjavanju obveza države prema građanima i kontrolira ispunjavanje obveza građana prema zakonima, državi i društvu; štiti sigurnost građana i njihovu imovinu, kao i sigurnost države, njezinih institucija javne imovine; kontrolira državne granice i sigurnost u prometu, održava javni red, suzbija kriminal i organizira izdržavanje sudskih kazni; u okviru zakonskih ovlaštenja po potrebi primjenjuje silu putem policijskih snaga, kojima raspolaže

FRAZEOLOGIJA

bistriti politiku iron. pretresati političke probleme i ocjenjivati društvene prilike;
tjerati politiku pejor. baviti se politikom;
politika je kurva u politici je mnogošta dopušteno, ona često iznevjerava onoga tko u nju vjeruje

ETIMOLOGIJA

grč. politikḗ ≃ pólis: grad

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

politka, vanjska politika, ekonomska politika, strategija, poltika, poljoprivredna politika, ideologija, fiskalna politika, administracija, ekonomija, monetarna politika, doktrina, diplomacija, politička elita, kadrovska politika, retorika, praksa, obrazovna politika, demokracija, legislativa

PRIMJERI U REČENICAMA