Jèlena

DEFINICIJA

1. v.
2. (?—975), hrv. kraljica, žena kralja Krešimira II i majka kralja Držislava; donatorica dviju zadužbina u Solinu; epitaf s njezina sarkofaga pročitao don Frano Bulić
3. žena kralja Zvonimira (od 1063); nakon njegove smrti (o.1090), poziva svog brata, ugarskog kralja Ladislava Arpadovića, da preuzme hrv. prijestolje; to će uspjeti tek njegovu nasljedniku Kolomanu (1102)

ONOMASTIKA

ž. os. ime; isto: v. Heléna; hip.: Ȅla, Ȋlka (← mađ.), Ilóna (← mađ.), Jéla, Jèlica, Jȇlka, Lȅla, Léna, Lȇnka, Nȅla, Néna i sl.
pr. (u nekim primjerima moguće preklapanje jelen i jéla): Èlanić, Ȋlkić, Jékić (480, Petrinja, Banovina), Jéla (Kutina), Jèlaca, Jèlača (840, Lika), Jèlačić (470, Zagorje, I Slavonija), Jèlak (240, Križevci, Prigorje), Jeláković (170, Sesvete, Prigorje), Jèlānčić (Nova Gradiška), Jèlaska (280, Split), Jèlāš (290, J i sred. Dalmacija), Jèlašić (Zagreb, Slavonija), Jèlavica, Jèlavić (1360, J i sred. Dalmacija), Jȇlčić (900, J Dalmacija, Istra), Jèleč (110, Zagreb, Slavonija, Prigorje), Jeléčević, Jelèčkī (110, Zagorje), Jelékovac (110, Velika Gorica, Banovina), Jeléković (Zagreb, okolica Zagreba), Jèlena (sred. Dalmacija), Jèlēnčić (v. i jelen), Jèlenić (890, Istra, Ravni kotari, Pokuplje), Jeléšević, Jèletić (Opatija, Vrbovsko), Jèlica (Nova Gradiška), Jèličanin (Jelíčanin) (Kostajnica, Nova Gradiška), Jèličić (1340, sred. i S priobalje, Lika), Jélić (4330, Lika, S Dalmacija, Slavonija), Jèlīnčić (540, sred. Dalmacija), Jèlinek (v. i jelen, 210, Slavonija), Jèlinić (v. i jelen, 710, Gospić, Posavina), Jelínović (v. i jelen, Split), Jȇlka, Jȇlkić (140, Valpovo), Jélkovac (Karlovac), Jélković (Gvozd), Jèlošek (Osijek), Jèlōvčić (270, Šibenik), Jèlović (230, Sinj), Jèlovina (Knin), Jèlovšek, Jèlusić, Jèlušić (850, Rijeka, Đurđevac, Križevci)

ETIMOLOGIJA

grč. Helénē: sjaj, blistavost

PRIMJERI U REČENICAMA