kȑnj prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

1. kojemu je dio odbijen, oštećen [krnji zub]
2. koji je ostao nedovršen [krnji tekst; nepotpun

SINTAGMA

krnja rečenica gram. rečenica bez izrečenog konstitutivnog dijela (subjekta ili predikata);
krnji parlament parlament koji nije u potpunom sastavu;
krnji stožac mat. stožac koji nema vrh

ONOMASTIKA

os. imena (zaštitna, profilaktička): Kr̀neta, Kŕnjo
pr. (nadimačka ili od imena): Kèrnjak (Međimurje, Našice), Kr̀nač (Vukovar), Krnájac (Vukovar), Kr̀neta (530, Knin, S Dalmacija, Lika), Kr̀netić (160, Zagreb, Opatija, Slavonija), Kr̀nežić (160, Jastrebarsko, Pokuplje), Kr̀nic (210, Sisak, Banovina), Kŕnić (1120, Šibenik, sred. Dalmacija, Banovina), Kŕnjac (sred. Dalmacija), Kr̀njača (Sinj), Krnjáić (640, Banovina), Krnjája (Obrovac, Banovina), Krnjájić (270, Banovina), Kr̀njāk (530, Međimurje, Podravina, Prigorje), Kr̀njašić (Koprivnica), Kr̀njeta (120, Banovina, Kordun), Kŕnjević (Sisak, Ivanić Grad), Kŕnjić (190, Križevci, I Slavonija)
mikrotop.: Kȓnjā jéla (Knin), Kr̀njača (potok, Bjelovar), Krnjájajc (potok, Slatina), Kr̀njājskī pòtok (Petrinja), Krnjákovvȓh (Lika), Kŕnjevac (Požega), Kȓnjī kȁmēn (Dubrovnik)

ETIMOLOGIJA

prasl. *kъrnъ: kratak, odrezan (rus. kórnyj: kratak, češ. krniti: izrezati), latv. kurns: gluh ≃ skr. kīrṇas: ozlijeđen

PRIMJERI U REČENICAMA