eklìptika ž <D L -ici>

DEFINICIJA

astron. putanja na nebeskoj sferi po kojoj se Sunce u godini prividno kreće oko Zemlje od Z prema I ravnina joj sječe ravninu nebeskog ekvatora pod kutom od 23,5°, njihova presjecišta zovu se ekvinocijske točke [proljetna ekliptika; jesenska ekliptika]

ETIMOLOGIJA

srlat. ecliptica ← grč. ekleiptikós ≃ ek- + leípein: ostavljati

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

ekliptike, nebeski ekvator, ekvator, perigej, os rotacije, -nagnutost, ravninu ekliptike, precesija, nebeske sfere, ekliptiku, nutacija, perihela, velika poluos, rektascenzija, spljoštenost, zemljine osi, ekliptici, siderički period, ekliptički, konjunkcija

PRIMJERI U REČENICAMA