dȗg m <N mn dȕgovi>

DEFINICIJA

1. ono što je uzeto ili dano na zajam, posuđeno, obveza dužnika prema vjerovniku [u dugu do grla (do guše, do ušiju) jako zadužen, u velikim dugovima
2. pren. moralna obveza prema nekom višem načelu ili dobru

SINTAGMA

javni dug, v. javni (3);
unutrašnji dug ono što izraženo u obračunskoj valuti jedna država duguje poduzećima itd. unutar sebe;
vanjski dug dug prema svima izvan države

FRAZEOLOGIJA

dug je zao drug posl. ne valja padati u dugove; zlo je zaduživati se; dugovanje ne donosi spas životu;
plivati u dugovima, pasti u dugove jako se zadužiti, pozajmiti mnogo, toliko da će biti teško vraćati

ETIMOLOGIJA

prasl. *dъlgъ (rus. dolg) ← got. dulgs

PRIMJERI U REČENICAMA