čȁūš m

DEFINICIJA

1. vojn. pov. niži čin u osmanskoj vojsci
2. vođa svatova, onaj koji se brine za red i raspoloženje
3. pov. reg. onaj koji uz bubanj oglašava obavijesti i naredbe; bubnjar, dobošar, općinski pozivar, telal
4. pomoćnik u esnafu

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju onoga koji uveseljava svatove): Čàja, Čáić (320, Banovina, Z Slavonija), Čájić (270, Zagora, Banovina), Čájo (100, Zagora, Slavonija); (prema vojničkoj ili općinskoj službi ili nadimačka): Čȁūš (100, Čazma, Prigorje), Čaúšević (360, Banovina, Primorje), Čàušić (Slavonija)

ETIMOLOGIJA

tur. çavuş

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

balaš, pepić, čajo, paštrović, tišler, banjanin, čakarić, medar, stražmeštar, alapić, gregorijanec, milak, serdar, kaluđer, đenadija, karalić, klepo, narančić, čivić, polič

PRIMJERI U REČENICAMA