čȁk pril. (čest.)

DEFINICIJA

za isticanje i za dodavanje onome što je rečeno; dapače, štoviše

FRAZEOLOGIJA

čak? pitanje u dijaloškoj situaciji na ono što je rekao sugovornik u zn. zar, ma zar, zar toliko, zar tako (mnogo, brzo, ljutito, sporo itd.) [čak tako brzo?;
čak i, čak ako, čak iako, čak i ako, čak i da dopuštanje neke mogućnosti; pa i, pa i ako, pa iako, pa i da, sve i da, sve da i [čak i da zakasnim, neću propasti;
čak štaviše (štoviše) 1. pleonastična konstrukcija koja se izbjegava u književnom jeziku (dovoljno je reći samo jednu od tih riječi) 2. (u šali na riječi sugovornika u dijaloškoj situaciji kao najava smisla oprečnog onome što je sugovornik rekao, podrazumijeva se da se zna kako je konstrukcija često ponavljana kao nepravilna) [A: Dragi kolega, od nas se više ne očekuje da gledamo mlade žene. B: čak štaviše! (= očekuje se da ne gledamo i sl.);
čak i da nije = ako i nije, v. ako

ETIMOLOGIJA

tur. çak: daleko, sve do

PRIMJERI U REČENICAMA