tvòrben prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

koji se odnosi na tvorbu

SINTAGMA

tvorbena porodica lingv. skup riječi koje imaju zajednički slijed glasova i značenjsku vezu (npr. »pisati«, »pisač«, »rukopis«, »pisarnica«);
tvorbena riječ lingv. riječ čiji označenik i označitelj možemo dovesti u vezu s kojom drugom riječi u jeziku (npr. »pisac« s »pisati«); motivirana riječ, opr. netvorbena riječ, v. netvorben ;
tvorbeni morfem lingv. dio koji se dodaje osnovi riječi čime se dobivaju tvorenice; rječotvorni morfem;
tvorbeni (morfonološki, korijenski, etimološki) pravopis lingv. vrsta pravopisa koji ne provodi u pisanju glasovne promjene na granicama morfema [blizak — blizka, opr. fonetski pravopis, v. fonetski

ETIMOLOGIJA

vidi tvoriti

PRIMJERI U REČENICAMA