retòričkī prid.

DEFINICIJA

koji se odnosi na retoriku

SINTAGMA

retorička figura izraz ili konstrukcija koja osobito djeluje na slušatelja namjernim skretanjem od obične ili standardne jezične prakse;
retorički red riječi red u kojem govornik (pisac) stavlja riječi koje hoće istaknuti na najvažnija mjesta, a da pri tome nema stalnih pravila;
retorički stil osebujan jezik ili način izražavanja, odlikuje se slikovitošću, upotrebom govorničkih figura i tropa, prenesenim značenjem riječi;
retoričko pitanje knjiž. stilska figura pitanja koje ne traži odgovor ili koja u sebi sadrži odgovor i zamjenjuje izjavnu rečenicu (npr. Zar se tako razgovara s roditeljima? = Tako se ne razgovara s roditeljima)

ETIMOLOGIJA

vidi retorika

PRIMJERI U REČENICAMA