sinkretìzam m <G -zma, N mn -zmi>

DEFINICIJA

1. nerazdvojno stanje čega [prvobitna umjetnost ima jasna obilježja sinkretizma sastoji se od više nedjeljivih i neodijeljenih dijelova: glazba, pokret, govor
2. filozofski ili teološki sustav koji nastoji spojiti nekoliko različitih učenja
3. lingv. pojava da jedan oblik obavlja istodobno više od jedne funkcije; jednačenje raznih entiteta u novoj strukturi ili obliku [sinkretizam padeža npr. izjednačavanje oblika genitiva, dativa, lokativa i instrumentala u nekih imenica: kosti; sinkretizacija

ETIMOLOGIJA

grč. sygkrētismós: savez Krećana (po predaji kretski su se gradovi ujedinjavali protiv zajedničkih neprijatelja) ≃ sin- + Krȇtes: Krećani + -izam

PRIMJERI U REČENICAMA