derivácija ž

DEFINICIJA

1. lingv. izvođenje jedne riječi iz druge, npr.: a. pomoću dometka (sufiksa) [kuća > kućanstvob. gubljenjem dometka [rod < roditi]
2. vojn. odstupanje zrna ispaljenog iz cijevi vatrenog oružja od zamišljenog pravca, otklon projektila od crte gibanja
3. odvođenje vode iz korita rijeke
4. pom. zanošenje
5. pravn. prijelaz nekog prava s osobe kojoj je dotad što pripadalo na drugu osobu
6. mat. jedan od temeljnih pojmova matematičke analize, granična vrijednost omjera promjene vrijednosti funkcije i promjene vrijednosti varijable, kada ova teži k 0 (f̕ (x) = lim f (x)/x uz x→0), izražava brzinu promjene funkcije u nekoj točki

SINTAGMA

parcijalna derivacija mat. za funkciju više varijabli definira se tako da se derivacija uzima s obzirom na promjenu vrijednosti samo jedne od varijabli (u oznaci npr. ∂f/∂x, ∂f/∂y)

ETIMOLOGIJA

lat. derivatio: odvraćanje, izvođenje ≃ derivare: izvoditi, odvoditi

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

diferencija, aproksimacija, jednadzba, jednadžba, varijabla, inverzija, nultočka, diferencijalna jednadžba, rekurzija, superpozicija, derivacije, dekompozicija, diskretizacija, deklinacija, krivulja, rezultanta, kvantizacija, predikcija, valna funkcija, translacija

PRIMJERI U REČENICAMA