polìnōm m <G polinóma>

DEFINICIJA

mat. jedna od elementarnih funkcija; u varijabli x izražen je kao zbroj monoma oblika a[sub]k[/sub]x k (članovi polinoma) pri čemu su a[sub]k [/sub]zadani koeficijenti, dok k poprima vrijednosti 0, 1, 2,..., n; n je najveći cijeli broj takav da je pripadni koeficijent različit od 0 i naziva se stupnjem polinoma; polinom se prirodno definira i za više varijabli

SINTAGMA

nul polinom polinom čiji su svi koeficijenti jednaki nuli i za njega se ne definira stupanj

ETIMOLOGIJA

njem. Polynom ← fr. polynôme ≃ poli- + -nom

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

polinoma, polinomi, ζ, ε, σ, λ, logaritam, podskup, δ, algebarski, polinomom, turingov stroj, razlomak, tenzor, podniz, vektor, prediktora, ρ, n-1, umnožak

PRIMJERI U REČENICAMA