stȏ 1 br. (glavni)

DEFINICIJA

broj koji se obilježava brojkom 100; (redni) stoti = 100.

FRAZEOLOGIJA

biti na sto čuda naći se u velikim neprilikama koje traže da se riješe kao problem, naći se pred mnogim problemima koji traže rješenje, stanje kad »čovjek ne zna što radi«;
(pa) da je sto puta... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u vlastitom izlaganju) u zn. kad bi imalo ta svojstva ili osobine izražene u najvećoj mjeri [A: Ovo je za pranje B: Da je sto puta za pranje, ne treba tako gužvati; Reći ću mu kakva je to zabluda, pa da je sto puta stručnjak za te stvari;
na sto načina na mnogo načina;
od sto glasa (glasa čuti nije) (citat iz I. Mažuranića) u zn. da svi prisutni šute, da su se ušutjeli, da vlada šutnja;
(ovdje, tu ima) sto gospodara mnogi gospodare ili raspolažu s čim, svačije i ničije (o onome što je u lošim rukama, sa čime se loše upravlja, što se slabo održava zbog nebrige);
sto mu gromova! knjiš. psovka koja postoji samo kao stilizacija (ob. u prijevodnoj literaturi);
sto puta (sam učinio, rekao itd.) [nisam te vidio (i sl.) sto godina; u zn. neodređene velike količine, bezbroj puta (sam učinio, rekao itd.)

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Stòimenov (Knin, Dugo Selo), Stòklasa (Zagreb, Daruvar), Stòkrp (Vojnić, Kordun), Stòkuća (Slavonija), Stòlaž (Zagreb, Grubišno Polje), Stòprd (Đurđevac, Petrinja), Stòvrag (Križevci, sjeverozapadna Hrvatska)

PRIMJERI U REČENICAMA