šáhin (

šáin,

šájin) m

DEFINICIJA

sokol dresiran za lov

ONOMASTIKA

Šáhin, Šájin m. os. imena; hip.: Šáho
pr. (od imena i prema zanimanju): Šȁh (Požega, Z Slavonija), Šàhić (Dubrovnik, Split, Županja, Glina), Šàhimpašić (Zagreb, Zaprešić), Šahínović (Orahovica, Primorje, Buje, Sisak), Šàhinpašić (Zagreb), Šȁhman (Zagreb, Rijeka, Dubrovnik), Šȁhnić (Zagreb), Šáho (Daruvar), Šàhović (Vukovar, Pula, Zagreb), Šáić (Zabok, Zagorje), Šàin (360, Korčula, Istra, Split, Dubrovnik, Drniš), Šàina (100, Pazin, Istra, Primorje), Šaínčević (Slavonski Brod), Šàīnčić (Zagreb, Turopolje), Šaínović (Slavonski Brod, Karlovac Nova Gradiška), Šájić (Daruvar, Pakrac, Rijeka), Šájin (Osijek, Podravina,Vinkovci), Šàjina (110, Pazin, Istra), Šajínović (Rijeka, Zagreb, Podravska Slatina, I Slavonija), Šájković (110, Koprivnica, Prigorje), Šȁjn (280, Đurđevac, Međimurje, Ogulin, Kutina, Virovitica), Šàjnić (Sisak, Turopolje, Koprivnica), Šájnović (530, Međimurje, Garešnica, Turopolje, Nova Gradiška), Šakínović (Vojnić, Petrinja)

ETIMOLOGIJA

tur. ← perz. šahīn ≃ šahína: sokolica

PRIMJERI U REČENICAMA