dȕd m <G dùda, N mn dùdovi>

DEFINICIJA

bot.
1. a. listopadno stablo (Morus) s lišćem kojim se hrani dudov svilac [bijeli dud (M. alba); crni dud (M. nigra); murva b. plod toga stabla, jestiva, slatkasta bobica; dudinja, dudinjka, murva
2. (mn) porodica drvenastih dvosupnica (Moraceae) s oko 1000 vrsta

ONOMASTIKA

Dȕd m. os. ime, zast.
pr.: Dȕda (100, Krk, Novska, Primorje, Moslavina, Kordun), Dȕdak (Ozalj), Dùdaković (Pula, Zadar), Dȕdās (Duga Resa), Dùdašek (Đurđevac, Osijek, Velika Gorica), Dȕde (Solin, Split, sred. Dalmacija), Dȕdek (Čakovec, Križevci, Ludbreg), Dùdić (170, Rab, Primorje, Istra, I Slavonija), Dùdović (Podravska Slatina, Podravina, Primorje), Dȕdrāk (Slavonski Brod)

ETIMOLOGIJA

tur. dut ← perz. tut

PRIMJERI U REČENICAMA