da 2 čest.

DEFINICIJA

1. u samostalnoj upotrebi znači odobravanje ili potvrđivanje [Je li tako? — da; ja
2. u dijaloškoj situaciji prije posljednje ponovljene riječi sugovornika [A: To je lijepo B: da lijepo a. itekako lijepo, još kako lijepo b. izražava sumnju u zn. on kaže, ali nije i sl.
3. za isticanje i sl. [da ludih ljudi]
4. za povezivanje teksta u prisjećanju ili sažimanju izrečenoga i neizrečenoga [to je bilo... da (tako je)]
5. s prezentom zamjenjuje infinitiv uz glagolsku radnju za koju poticaj dolazi iz subjekta [neću da radim nije me volja

FRAZEOLOGIJA

ali da (u rečenici ili kao zavisna rečenica nakon koje slijedi objašnjenje) u zn. iznevjerenog očekivanja ili obratnog reda događaja od onoga kako bi se očekivalo u prethodno rečenom tekstu [Mislio je postići slavu kad je sve stavio na papir, ali da. Misli toga mladića nisu bile originalne!;
da? 1. (u vlastitom izlaganju kao potvrda da je što točno rečeno) [Kad radiš na vrijeme onda najbolje radiš, da? = ne, zar ne, zar nije2. (u raznim vezama riječi na riječi sugovornika) [A: Imamo vremena B: Pa da A: Imamo vremena B: da, da! A: Ona misli diplomirati za petnaest dana B: da ne bi! u nevjerici prema onome što je rečeno i što se tvrdi

ETIMOLOGIJA

v. da

PRIMJERI U REČENICAMA