Valèntīn

DEFINICIJA

1. v.
2. (2. st.), kršćanski gnostik iz Egipta

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Vàlent; hip.: Tȋn, Vále; Valentína ž. os. ime; hip.: Tína (Tȋna)
pr.: Bàlant (Požega, ← mađ.), Bȁlantīn (Zagreb, ← mađ.), Bàlent (460, Međimurje, Varaždin, ← mađ.), Bàlēnta (Varaždin, Čakovec, ← mađ.), Bàlēntić (Valpovo, Slavonija, ← mađ.), Bȁlentīn (Zagreb, ← mađ.), Baléntović (280, Slavonija, ← mađ.), Vȁlečić (230, Daruvar, Jastrebarsko, Slavonija), Vàlek (310, Zagreb, Zagorje, Grubišno Polje, Našice), Valènčāk (Valenčȃk) (170, Zagreb i okolica, Našice), Vàlēnčić (390, Rijeka, Opatija, Vrbovsko), Vàlēnčik (I Slavonija, Istra), Valénko (Ludbreg, Split), Vàlent (380, Koprivnica, Zagreb, Varaždin, Z Slavonija), Vàlēnta (410, Istra, Požega, Zagreb, Slavonski Brod, Rijeka), Valèntāk (Valentȃk) (150, Varaždin, Prigorje, Zagreb, Z Slavonija), Valentáković (Sveti Ivan Zelina), Valènte (Pula), Valentéković (Virovitica, Slavonija), Valénti (Split, Istra), Valentíčević (Zagreb, Zaprešić), Vàlēntić (1870, Zagreb, Slunj, Nova Gradiška, I Slavonija, Bjelovar, Rijeka), Vȁlentīn (Valentȋn) (120, Opatija, I Slavonija, Rijeka), Valèntīnčić (raspršeno), Vàlešić (190, Nova Gradiška, Požega, Kutina), Vàletić (140, Sesvete, Primorje, Zaprešić, Dugo Selo), Valíčević (Jastrebarsko, Samobor, Posavina), Válković (270, Primorje, Istra, v. i hvala)
top. (naselja): Valénovac (Našice, 211 stan.), Vàlentići (Poreč, 71 stan.), Valentínovo (Pregrada, 186 stan.), Vàletić (Vrbovec, 69 stan.)

ETIMOLOGIJA

lat. Valentinus ← valens: zdrav, usp. zdrav (Zdravko, Zdravka)

PRIMJERI U REČENICAMA