lȇd m <G lȅda, N mn lȅdovi>

DEFINICIJA

1. voda u čvrstom agregatnom stanju, smrznuta voda [led u kockama; okovan ledom; pokriven ledom]
2. tuča, krupa

FRAZEOLOGIJA

biti na ledu (o poslu) biti privremeno udaljen, izvan pogona, izgubiti povjerenje nadređenog;
led je krenuo pošlo je na bolje, događaju se promjene;
led ledeni ekspr. nešto vrlo hladno (vrijeme, piće);
led plavac led koji se na rijekama pokreće u proljeće;
navesti na tanak led lukavstvom dovesti koga u tešku situaciju;
probiti led savladati prve teškoće, započeti;
zapiši na led smatraj propalim, piši (kući) propalo

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka ili etnici, moguće preklapanje s v. ledina): Lèdenčan (Osijek), Ledénko (350, Benkovac, S Dalmacija, Zagora), Lédić (400, Imotski, sred. Dalmacija, Slavonija)
top. (ob. u mikrohidronimiji kao ime vrela): Ledénac (Lika), Lȅdena kòsa (sred. Dalmacija), Ledènica, Ledènica vrȅlo (Lika), Ledènice (Ogulin), Ledènik (Šibenik, Karlovac), Ledènjača bȁbica (Knin) itd.; (naselja): Ledènice (Crikvenica, 181 stan.), Ledènīk (Našice, 388 stan.), Ledènīk Cèsaričkī (Gospić, 48 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. ledъ (rus. lëd, polj. lód), lit. ledus

PRIMJERI U REČENICAMA