DEFINICIJA

hȍtimicē pril.

DEFINICIJA

svojom voljom, voljno (izvesti neku radnju), namjerno, s namjerom, hoteći, htijući, poticajem volje; hotice

ETIMOLOGIJA

vidi htjeti

PRIMJERI U REČENICAMA

2

Ne samo da nisi dobrodošao u Highmarten, nego si u Pemberleyu hotimice uništio nevinu djevojku!

1

Jesi li hotimice ostavio moje pice pokraj Dickovog?

1

George kaze da si Dicku hotimice podvalio pice.

1

Nisam se hotimice pokazala. Ali sad mi je žao što nisam.

1

Poruke su bile odašiljane hotimice.

1

Ali ti si to hotimice.

1

Mislim hotimice?

1

Oprostite ako je moja čestitka prešla u tminu, nije hotimice.

-1

Danas si se hotimice okomio na mene.