kȗm m <N mn kȕmovi>

DEFINICIJA

1. svjedok pri krštenju, pri vjerskom i građanskom obredu vjenčanja, pri obredu ili porinuću broda [krsni kum; vjenčani kum]
2. zast. riječ za obraćanje seljaku i težaku, usp. težak (3)
3. (Kum) žarg. šef mafije

FRAZEOLOGIJA

drž̕ se kume zida (kaže se za postupak onoga tko je uvijek pretjerano oprezan, koji se čuva da ne kaže svoje mišljenje, koji pazi da se ne izjasni, koji je plašljiv u izricanju svoga stava)

ONOMASTIKA

pr.: Kumánović (sred. Dalmacija), Kùmek (Varaždin, Koprivnica)

ETIMOLOGIJA

prasl. *kumъ (rus., polj. kum) ? ← *kъmotrъ (rus. kmotr) ← lat. compater

PRIMJERI U REČENICAMA