bláženīk m <V -īče, N mn -īci>

DEFINICIJA

kat. onaj koji se za života istaknuo kršćanskim krepostima u herojskom stupnju i umro »na glasu svetosti« te službeno proglašen blaženim po propisima i odlukom Katoličke crkve (ali bez dopuštenja općeg štovanja, kulta među vjernicima); blaženi

ETIMOLOGIJA

vidi blažen

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

svetac, sluga božji, kardinal stepinac, mučenik, episkopat, franjevac, biskup, kardinal, svećenik, stepinac, papa, patrijarh, alojzije stepinac, kardinal kuharić, prelat, katolički svećenik, isusovac, zagrebački nadbiskup, blagopokojni, apostol

PRIMJERI U REČENICAMA