hȗm m <N mn húmovi>

DEFINICIJA

1. omanji brijeg pod travom
2. (Hum) pov. (u nekim izvorima) Hercegovina

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Hȗm (100, Osijek, Koprivnica), Hùmačkić, Hùmek (120, Varaždin), Huméljak (Humeljȃk) (Velika Gorica), Húmić (60, Karlovac), Hȕmljāk (Donja Stubica), Hȕmljān (Garešnica), Humljánović (Bjelovar), Hùmskī (200, Zagorje)
top. (oronimi): Hȗm, Húmac, Humášce, Humáščica, Hùmčić, Hùmčina, Hùmina i sl.; (naselja): Hȗm (Slatina, 243 stan.), Hȗm Kòšničkī (Pregrada, 126 stan.), Húmljani (Orahovica, 235 stan.), Hȗm Vároš (Slatina, 61 stan.), Hȗm Zàbočkī (Zabok, 450 stan.), Pòdhum (Rijeka, 1187 stan.), Pòdhūmlje (Vis, 60 stan.), Pòdūm (Otočac, 459 stan.), Pòdūmci (Drniš, 173 stan.), Pòthūm Pláščanskī (Ogulin, 190 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *xъlmъ (stsl. xlъmъ, rus. xolm, češ. chlum) ← germ. *hulma- (stengl. holm)

PRIMJERI U REČENICAMA