konsonanca značenje i definicija

  • Definicija i značenje riječi konsonanca, kao i primjeri u rečenici

konsonànca ž <G mn konsonanácā/-ī>

DEFINICIJA

1. sklad, blagozvučje, harmonija
2. jez. knjiž. a. rima s različitim naglašenim samoglasnicima (podudaranje samo krajnjih suglasnika u riječima s različitim krajnjim samoglasnicima), opr. asonanca b. gomilanje, nizanje suglasnika
3. glazb. istodobna kombinacija više tonova u muzičkom djelu koja kod slušatelja izaziva dojam sklada i ugode; suzvučje, opr. disonanca

ETIMOLOGIJA

njem. Konsonanz ← lat. consonantia ≃ consonus: blagozvučan

PRIMJERI U REČENICAMA

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je nova web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!