pȍp 1 m <G pòpa, N mn pòpovi>

DEFINICIJA

1. crkv. svjetovni svećenik, ob. katolički ili pravoslavni
2. reg. pejor. svećenik, v.

FRAZEOLOGIJA

besposlen pop i jariće krsti, v. krstiti , besposlen ;
ima i nad popom pop nad svakom vlašću ima viša vlast;
reći popu pop, a bobu bob reći svakome u lice što se o njemu misli;
u društvu se i pop oženio radi dobroga društva i raspoloženja može se učiniti iznimka u ponašanju (popiti čašu vina i sl.);
uzmi pope što ti se daje darove ne valja odbijati, uzmi ono što ti daju (i pop živi od onoga što mu narod daje)

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju, nadimačka i etnici): Pȁp (540, Vukovar, I Slavonija, ← mađ.), Pàpec (190, Varaždin, Zagreb, ← mađ.), Pàpeš (320, Zagreb, Krapina, Zagorje, okolica Zagreba, ← mađ.), Pàpež (110, Koprivnica, Ivanić Grad, Ogulin, Pokuplje), Páponja (100, Požega, Đakovo, Slavonija, J Dalmacija), Papòušek (Pakrac, Požega), Papp (izg. Pȁp) (Osijek, Varaždin, Hrvatsko zagorje, I Slavonija), Pȍp (Bjelovar, Slavonija), Pòpāč (Popȃč) (Sesvete), Pòpadić (480, Vukovar, Slavonija, Imotski), Pòpek (160, Zagreb, Donja Stubica, Slavonija, Prigorje), Pópić (650, Slavonski Brod, Metković, Slavonija), Popìnjač (Popinjȃč) (Kutina, Zagreb i okolica), Pòpov (290, Šibenik, Dalmacija, Primorje, Istra), Pòpovac (180, J i sred. Dalmacija), Pòpovačkī (120, Duga Resa), Pòpōvčić (130, Turopolje, Banovina), Pòpović (10340, Knin, Lika, Kordun, I Slavonija, Dalmacija), Popòvskī (Zagreb, Istra, Primorje)
top. (često u mikrotop.): Popov dol, Popovo polje i sl.; (naselja): Pòpova Lúka (Dubrovnik, 56 stan.), Pòpovac (Slatina, 43 stan.), Pòpovac Sùbockī (Novska, 53 stan.), Pòpovača Pazàriškā (Gospić, 175 stan.), Pòpovci (Pakrac, 68 stan.), Pòpovec Kȃlničkī (Križevci, 135 stan.), Pòpović Bȑdo (Karlovac, 358 stan.), Pòpovići (Dubrovnik, 296 stan.; Benkovac, 543 stan.), Pòpovo Sèlo (Ogulin, 50 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. popъ (rus., polj. pop) ← stvnjem. phaffo ← grč. papȃs

PRIMJERI U REČENICAMA